Gospode Svedržitelju, Bože naših otaca: Abrahama, Izaka i Jakova i njihovog pravednog potomstva, ti si stvorio nebo i zemlju sa svim uresom njihovim. Obuzdao si more svojom moćnom riječju, a bezdan zatvorio i zapečatio svojim strašnim imenom. Svi strepe i drhte pred silom lica tvojega, jer je neizdrživa  velika ljepota slave tvoje, a grješnici ne mogu opstati pred žestinom tvoje prijetnje. Neizmjerna je i neistraživa milost tvojih obećanja, jer si ti Gospod Svevišnji, milosrdan, velikodušan, pun milosti, i žao ti je što ljudi čine zlo. Ti si, Gospode, u svojoj velikoj dobroti dao pokajanje i oproštenje grješnicima, i po svojem velikom milosrđu odredio da se spašavaju pokorom. Gospode nad Vojskama, ti nisi odredio pokoru za pravedne: Abrahama, Izaka i Jakova, koji ti nisu sagriješili, nego si je odredio za mene grješnoga, koji sagriješih više nego što je pijeska morskoga. Mnoštvo je bezakonja mojih, Gospode, mnoštvo je bezakonja mojih, i nisam dostojan pogledati i vidjeti nebeske visine zbog mnogih mojih nepravdi. Sapet sam tolikim okovima i ne mogu podići svoju glavu, te mi nema olakšanja jer sam raspalio srdžbu tvoju i zlo pred tobom učinio, neizvršavanjem tvoje volje i neobdržavanjem tvojih zapovijedi. I zato sada pred tobom priklanjam koljeno svoga srca koje je potrebno  tvoje dobrote. Sagriješio sam, Gospode, sagriješio sam i znana su mi bezakonja moja. Ali ja te vapijući molim: Oprosti mi, Gospode, oprosti mi i ne pogubi me u bezakonjima mojim. Ne srdi se dovijeka sjećajući se mojih zala, niti me osudi na dubinu podzemlja. Jer ti si, Bože, Bog onih koji se kaju i na meni ćeš pokazati svu dobrotu svoju i nedostojnoga me spasiti po svojoj velikoj milosti da te vazda hvalim u sve dane života svoga. Tebi pjevaju sve sile nebeske i slava je tvoja u vijeke vjekova. Amin. (Časoslov, Veliko povečerje)