Sva se priroda od straha promijenila gledajući tebe, Kriste, raspeta na Križu: sunce je pomrčalo a temelji se zemlje uzdrmaše jer sve je suosjećalo u trpljenju sa Stvoriteljem svojim. Slava Tebi, Gospode, koji si dobrovoljno radi nas trpio.

Danas Svevladar stoji pred Pilatom i Onaj što sve uzdržava predaje se križu. Priveden je dragovoljno kao janje, pribijen na križ i u rebra proboden; napojiše žučju njega koji nekoć manu posla; zaušnice i poruge od svojih slugu primi On koji je Otkupitelj i Svestvoritelj. O silnoga čovjekoljublja Svevladareva! Za one koji ga razapinjahu molio je oproštenje u Oca, govoreći: Oče, oprosti im grijeh taj, jer u svom bezakonju ne znaju što nepravedno čine!

Danas promatramo gdje se zbivaju strašna i velika otajstva: Nedodirljivi se dao zadržati; Onaj koji od prokletstva razrješi Adama, dao se svezati; Onog što ispituje srca i bubrege, nepravedno sude i koji zatvori bezdan podzemlja utamničen biva; pred Pilatom stoji On, pred kim nebeske trepeću sile i od stvorenja svojih prima zaušnice On koji je Stvoritelj; na drvo biva osuđen Sudac živih i mrtvih i u grob se zaključava Razoritelja podzemlja! Predobri Gospode, što sve milosrdno podnosiš i od osude sve spašavaš, slava tebi!

Tebe koji se zaodjevaš svjetlošću kao plaštem, Josip s Nikodemom skine s križa i vidjevši te mrtva, gola i nesahranjena, samilosno proplakavši i jecajući govoraše: Jao meni, premili Isuse, kojega sunce upravo gledajući viseći  na križu potamni; i zemlja se od straha potrese a hramski se zastor razdera na dvoje! Evo sada gledam tebe, koji si radi mene smrt podnio! Kako ćut te sahraniti, Bože moj, i plaštanicom umotati? Kako ću rukama dotaknuti tvoje neraspadljivo tijelo? Kakvim pjesmama ću opjevati tvoj odlazak, Milosrdni? Veličam muku tvoju i pjesmom slavim tvoj ukop i uskrsnuće tvoje, vapijući: Gospode, slava tebi!

(Stihire Večernje)