NASTUPNA BESJEDA NOVOIMENOVANOG APOSTOLSKOG ADMINISTRATORA MILANA STIPIĆA PRIGODOM PROGLAŠENJA, ZAGREB 18.03.2019.


Preuzvišeni gospodine vladiko Nikola, prečasni monsinjore Blachowiak, časni oci vikari, oče kancelaru, oče ekonome i oče duhovniče sjemeništa.
Svjestan odgovornosti i zahtjevnosti službe koja preda mnom stoji, u dubokoj poniznosti pred Bogom, svjestan i svoje nedostatnosti, ali i kršćanske i svećeničke dužnosti živjeti za Krista i Evanđelje kako god to Gospod traži, iz ljubavi prema svojoj eparhiji, u kojoj sam se školovao, odgajao i pastoralno djelovao, prihvatio sam imenovanje za apostolskog administratora Križevačke eparhije.
U ovom času dužnost mi je zahvaliti najprije Gospodu Svevladaru za dar života i svećeništva. Zahvalan sam svojim roditeljima i obitelji, svojim profesorima i odgojiteljima, bezbrojnim vjernicima i prijateljima koji su me bodrili u mom zvanju i obogatili me, i kao čovjeka i kao svećenika. Posebno pozdravljam moje župljane u Jastrebarskom i Dalmaciji kojima sam zadnjih godina bio dušobrižnikom. Na osobit način sam zahvalan Svetom Ocu Franji za povjerenje koje mi ovime iskazuje i koje s pomoću Božjom želim svim srcem opravdati. Izražavam mu svoju sinovsku odanost i poštovanje. Zahvaljujem preuzvišenom vladiki Nikoli, koji mi je bio i rektor i biskup, i s kojim sam dobro surađivao na vrijednim i plodnim pastoralnim zadatcima. Zahvaljujem preuzvišenom Nunciju i njegovu prvom tajniku mons. Blachowiaku na brizi i ljubavi za našu mjesnu Crkvu, kao i našem uzoritom metropolitu kardinalu Josipu Bozaniću. Želim već sada uputiti pozdrav svim klericima i vjernicima Križevačke eparhije, od Zagreba, Križevaca i Žumberka do Slovenije, Slavonije, Bosne i Dalmacije, moleći pred Gospodom da nam daruje snagu u izgradnji Kraljevstva Božjega i u naviještanju sveopće Božje ljubavi i milosrđa. I ujedno sve ponizno pozivam na molitvu za mene i službu koju preuzimam. Crkva je zajednica vjere i ljubavi koja je krsno i duhovno povezana u jednu obitelj. Naša Križevačka eparhija je brojem mala obitelj, ali je silno bogata slavnom


poviješću, različitošću tradicija i naroda i svojom obrednom specifičnošću. U njoj se susreću istok i zapad europske kršćanske civilizacije, sjever i jug, Hrvati, Ukrajinci, Rusini i drugi narodi, i baš zato ona predstavlja posebno bogatstvo Katoličke Crkve na ovim prostorima. Ona baštini duhovno-liturgijsku i teološko-disciplinsku vlastitost kršćanskoga Istoka u ljepoti bizantskoga obreda. Te su vrijednosti osobito jasno isticali slavni i veliki pape Rimske Crkve u brizi i ljubavi da se te vlastitosti očuvaju u njihovoj dragocjenoj izvornosti.
Svoje poslanje i službu želim vršiti u zajedništvu i bratskoj ljubavi s cijelom Katoličkom Crkvom, s biskupima, klerom i vjernicima rimskoga obreda, s kojima sam uvijek rado i plodno surađivao. Želim promicati dobre ekumenske odnose sa svim kršćanima, Crkvama i zajednicama, i gajiti dobre odnose s vjernicima drugih religija i svim ljudima dobre volje za dobrobit društva u kojem živimo i svakoga čovjeka. U tome ću se uvijek rukovoditi učiteljstvom i poticajem Apostolske Stolice i crkvenim dokumentima, osobito smjernicama Kongregacije za Istočne Katolićke Crkve, uz pomoć i suradnju svećenika, klerika i vjernika uvažavajući sinodalni ustroj naše samosvojne Crkve. Crkvu vidim kao živi organizam, kao ikonu Presvete Trojice i Krista Čovjekoljupca na zemlji, poslanu danas ljudima ovoga vremena i ovoga prostora koji su toliko potrebni baš onoga što Crkva u punini ima – a to je navještaj Božje ljubavi, dobrote i milosrđa, kako nas uči papa Franjo.
Na kraju, svoju službu povjeravam zagovoru presvete Bogorodice, svetih velikih crkvenih otaca Bazilija Velikoga, Grgura Bogoslova i Ivana Zlatoustoga, zaštitnika Križevačke eparhije, svetih slavenskih apostola, velikih evangelizatora i zaštitnika Europe Ćirila i Metoda, svetoga Ćirila Jeruzalemskoga, kojega se danas i u rimskom i u bizantskom obredu spominjemo, pa ću završiti njegovim riječima, koje izvrsno opisuju Crkvu kojoj želim služiti: “Crkva posvuda ozdravlja od svih grijeha učinjenih dušom i tijelom; zato što u samoj sebi posjeduje sve što se naziva krepošću: u riječima, u djelima i u svakovrsnim duhovnim darovima» (Kateheza 18,23-24). Tako neka bude. Amin. Bogu hvala.