Ispis

Druge nedjelje Velikoga posta čitanja nas upućuju na Božji dar oproštenja. “Sagriješismo! Grijeha je naših više nego pijeska morskoga. Ali, oprosti nam, Stvoritelju svijeu, da primio neuvele vijence!“ – pjeva kondak te nedjelje. Iz Poslanice Hebrejima čitamo upozorenje da nipošto ne zanemarimo toliko spasenje, tj. nezasluženu blagodat oproštenja koju nam je darovao nitko drugi do li sam Bog u Sinu svome Gospodu Isusu Kristu. Na nama je da taj dar slobodno i s ljubavlju prihvatimo. Jer da je po goloj pravdi, tko bi se spasio!? Ali Gospod je u svojoj ljubavi sišao i pripravio nam spasenje kao dar. Postao je za nas čovjekom, uzeo na sebe našu ljudsku narav i svu njenu bijedu i krhkost da ju preobrazi i spasi od Zloga i vlasti smrti. U Evanđelju po Marku kojega slušamo ove nedjelje vidimo to na djelu. U Kafarnaumu Gospod liječi sve koje su mu donosili. Daruje iscjeljenje svima kao nezasluženi dar ljubavi. Međutim, u tom evanđeoskom odlomku vidimo da se čovjek mora potruditi doći do Gospoda svojom slobodnom voljom i sa sviješću o svojoj grješnosti. Toliko svatko može napraviti. Nema toga što čovjek ne bi napravio da ozdravi od neke smrtne tjelesne bolesti. U ovom evanđelju vidimo kako se četvorica vrlo smiono i dovitljivo snađoše dovesti svoga bolesnoga prijatelja do Gospoda Isusa spustivši ga kroz krovni otvor. Vjerovali su i nadali se u gotovo nemogućim uvjetima.

Sam Gospod to vidi i cijeni: “Vidjevši njihovu vjeru, kaže Isus uzetome: 'Sinko, otpuštaju ti se grijesi'“. Grijeh je bolest, ne samo duše, već i čitavoga čovjeka jer je po grijehu neposluha na ljudski rod došla smrt kojoj vodi svaka ljudska bolest. Zato nas Gospod poziva na cjelovito ozdravljenje, na ozdravljenje cijeloga našega bića i duha, i duše i tijela. A to počinje pokajanjem i primanjem dara oproštenja. Veliki post nas poziva upravo na to. Snađimo se, porušimo zidove i barijere do Boga u svom životu, dođimo pred Gospoda poput ovoga bolesnika i primimo dar ozdravljenja, dar spasenja. Pomozimo i drugima doži do Gospoda Isusa, kao što su ova četvorica svom uzetom prijatelju.  I “ustanimo, uzmimo svoju (bolesničku) postelju i pođimo kući“, tj. vratimo se svom izvornom domu, a koje je Carstvo nebesko, i onoj izvornoj slici na koju smo stvoreni, a to je ikona Božja. Crkve bizantskoga obreda spominju ove nedjelje i sv. Grgura Palame, nadbiskupa solunskoga, koji je govorio o spasenjskom otajstvu svjetla, o nestvorenom Božjem svjetlu kojim nas Gospod obasjava i kojim dariva one koji se kaju i preobražavaju u svoju izvornu bogolikost. 

Sada nasta vrijeme rada, pred vratima je sud. Ustanimo dakle, i postimo! Prinesimo suze pokajanja s milostinjom, i zavapimo: Sagriješismo! Grijeha je naših više nego pijeska morskog. Ali oprosti nam, Stvoritelju sviju, da primimo neuvele vijence! (Kondak, glas 4.)