Zagrebački nadbiskup i metropolit kardinal Josip Bozanić predvodio je u Rimu proslavu blagdana sv. Ćirila i Metoda koji se prema rimskome običaju slavi 14. veljače, na dan kada je 869. godine sv. Ćiril preminuo upravo u Vječnom Gradu (Izvor: IKA, Zagreb)

Na svečanom euharistijskom slavlju u bazilici Sv. Klementa, gdje je pokopan sv. Ćiril, koncelebrirali su predsjednik Papinske crkvene akademije mons. Giampiero Gloder, umirovljeni đakovačko-osječki nadbiskup Marin Srakić te osamdesetak svećenika. Proslavi su nazočili i diplomatski predstavnici različitih slavenskih država u Rimu, među njima veleposlanik Republike Hrvatske pri Svetoj Stolici Neven Pelicarić i veleposlanik Bosne i Hercegovine pri Svetoj Stolici Josip Gelo. Svake godine jedan od četiri papinska slavenska zavoda (češki, hrvatski, slovački i slovenski) organizira proslavu; ove godine ta časna obveza pripala je Papinskome hrvatskom zavodu sv. Jeronima. Stoga je na početku euharistijskoga slavlja rektor Zavoda preč. Bože Radoš izrazio radost što ove godine, točno na 1150. obljetnicu preminuća sv. Ćirila, može pozdraviti sve nazočne na proslavi, osobito kardinala, dvojicu nadbiskupa, djelatnike raznih rimskih dikasterija te članove Diplomatskoga zbora pri Svetoj Stolici i Talijanskoj Republici čije zemlje imaju posebne veze sa slavenskim apostolima.

Kardinal Bozanić istaknuo je u homiliji moć i učinkovitost Božje riječi koja se očituje u životu Crkve i njezinom misijskom djelovanju, a osobitu u životu slavenskih apostola Ćirila i Metoda. Evanđeoski odlomak ovoga blagdana govori kako Crkva prima misijsko poslanje od samoga Krista neposredno prije njegova uzašašća: „U okviru uskrsnuća i uzašašća apostoli primaju svoje poslanje. Korijeni Crkve i službe naviještanja ne nalaze se u ljudskim i prizemnim razglabanjima. Oni upućuju na Božji naum; Bog je u svojoj ljubavi stvorio svijet i dao Sina Jedinorođenoga kako bi nas uveo u Kraljevstvo nebesko“, podsjetio je kardinal. Sveta Braća odgovorili su na taj poziv, pokazavši „kolika je snaga sadržana u vjeri u uskrsnuće i milosrđe Isusovo na svakome mjestu i u svako vrijeme, kada su Božji naumi povjereni ljudskoj malenkosti“, rekao je kardinal,

„Njihov je rad izričaj Crkve koja se zna utjeloviti u kulturu, a da ne ostane zatvorena u njoj“, istaknuo je zagrebački nadbiskup.

Zatim se kardinal osvrnuo na učinke navještaja Radosne vijesti. Ona donosi ozdravljenje i oslobođenje, i to prije svega na egzistencijalnom i društvenom planu: „Pravo se čudo događa tamo gdje zajednica sluša i vjeruje u učinkovitost Riječi, polazeći od vlastite krhkosti. To je znak i nama danas, kada se suočavamo s pitanjima unutar same Europe koja kao da je nesposobna shvatiti samu sebe i svoj kršćanski identitet. Bazilika Sv. Klementa sa svojom jedinstvenom i zasebnom arhitektonskom strukturom, slojevitim ustrojem, razinama prošlosti i povijesti, u tom je smislu znakovita za povratak korijenima, procesu u kojem ne treba vladati strah od otkrivanja neugodnosti naše povijesti.“

Osvrćući se na neprocjenjivo djelo prevođenja liturgijskih knjiga na narodni jezik, kardinal Bozanić naglasio je da su apostoli i prosvjetitelji slavenskih naroda te suzaštitnici Europe sveti Ćiril i Metod narodnim jezikom u liturgiji omogućili da obred (cultus) bude razumljiviji i lakše proveden u život. „Kultura je dakle i etos i etika, kao i stvarnost običnih ljudi te njihovih međusobnih odnosa”, rekao je kardinal.

U tome jest i životna pouka koju nam pružaju sveti Ćiril i Metod: „Sveta Braća propovijedali su Riječ Božju kako bi odstranili otuđenja, spojili jezik kulture s jezikom evanđeoske ljubavi, prepoznali otrove koji uzrokuju smrt pojedinaca i čitavih naroda, iscijelili rane i slabosti koje umanjuju svjetlo pogleda u budućnost“, objasnio je kardinal te izveo zaključke za naše vrijeme koje je obilježeno suživotom različitih kultura: „Svjesni smo da kultura ostaje ključ za razumijevanje stvarnosti, danas živimo iskustvo multikulturalnosti, tj. suživota različitih kultura, koje postoje jedna pored druge.

Osjećamo potrebu dijaloga i susreta, osobito naše kulture koja je oblikovana po načelu utjelovljenja i uskrsnuća i time pozvana na inkulturaciju. Otrov što ništi takav susret jest indiferentizam koji odbija pitanja i odgovore o konačnom smislu. Međutim, pitanja i odgovori o konačnom smislu ne zatvaraju čovjeka, nego ga otvaraju; one ne dovode do života u strahu, nego dohvaćaju slobodu”, istaknuo je kardinal.

Kardinal Bozanić istaknuo je da je u našem aktualnom kontekstu suživota različitih kultura nužno njegovati kulturu spomena: „U suprotnome, nalazimo se u opasnosti da budemo prepušteni praznini, ne otkrivajući uporišne točke, ne uspijevajući graditi na vrijednostima pa čak ni na onima koje su se činile očite, poput dostojanstva ljudske osobe. U opasnosti smo da sve više budemo izloženi područjima protivnima evanđeoskoj ljepoti, rušilačkoj snazi nepravde i svakom obliku vulgarnosti”.

Stoga su sveti Ćiril i Metod itekako aktualni jer nas uče jeziku dijaloga: „Dijalog koji nije samo trenutačnog karaktera nego i onaj na duge staze, promišljen, njegovan strpljivošću, u čvrstom i ustrajnom pridržavanju vrjednota. Nije to jezik stvoren kako bi zavarao drugoga, nadvladao ga, nego jezik koji otkriva, izriče, razveseljava i ponovno vraća nadu“, zaključio je kardinal Bozanić homiliju.

Prije završetka euharistijskoga slavlja rektor preč. Radoš zahvalio je, među ostalim, domaćinu, dominikanskoj zajednici pri bazilici Sv. Klementa, na čijem je čelu novi prior fr. Stephen Hutchinson OP.

Euharistijsko slavlje zaključeno je procesijom sa svijećama, uz pjevanje litanija Svih svetih na hrvatskom jeziku, do Ćirilova groba u donjoj bazilici gdje je pročitano izvješće o njegovu preminuća iz Žitija Konstantinova. Tijekom slavlja pjevao je zbor sv. Jeronima pod ravnanjem vlč. Josipa Vidasa, a u liturgijskoj asistenciji bili su hrvatski salezijanski bogoslovi.

Proslava je nastavljena u klaustru dominikanskoga samostana gdje su milosrdnice iz Zavoda sv. Jeronima priredile domjenak.