"U početku bijaše Riječ, i Riječ bijaše kod Boga, i Riječ bijaše Bog" (Ivan 1, 1). Tako počinje Proslov Ivanovog Evanđelja, početak Radosne vijesti o učovječenju Jedinorođenoga Sina Božjega, koja nam otkriva Njegovu božansku preegzistenciju kao Vječne Riječi, Logosa, Boga. U našem "post-istinitom" vremenu (ili vremenu "post istine"), kada se ruše određeni sustavi građeni na izgovorenoj "riječi" - kao što su novinarstvo, politika i trajnost ženidbe na primjer - kršćanstvo i dalje navješćuje vječnu bitnost i moć Riječi. I dostojanstvo i odgovornost izgovorene riječi. U posvemašnjem teroru relativizma i inflacije riječi i govora, mi se obvezujemo i vezujemo za izgovorenu riječ jer znamo (ili bismo trebali znati) da je učovječeni Bog - Riječ koja je postala tijelom za nas i koja nam je progovorila istinu. U kršćanstvu moć i vrijednost riječi ne počiva na nekoj ideji ili ideologiji, već na zajedništvu s Osobom. I ta je Riječ Osoba, ujedno i utjelovljena Istina, prosvjetljujući i životvorni Gospod Isus Krist, "izrečen" od Oca "u početku". On je Vječna Božja Riječ, Logos, Smisao. Zato za nas kršćane ne može biti nevažno što i kako govorimo i kakve riječi izgovaramo, kako u molitvi, tako i u svagdanjoj trivijalnoj komunikaciji s ljudima, niti nam može biti nebitno to da izgovorena riječ obvezuje istinom, tj. da živimo istinski ono što govorimo i propovijedamo. Kao što Bog izgovara Riječ (Sina) za naše spasenje i spasenje svega stvorenoga, tako i mi riječima i djelima svakodnevno izgovaramo istinu o sebi - što smo i tko smo. I po toj istini ćemo biti suđeni. Čak nas i suvremena elektronska i računalna komunikacija podjseća na to. Sva je sazdana na simbolici i riječi, na "ikonama" i znakovima - na kombinacijama i značenjima od kojih je strutkurirana kibernetika i informatika. Dakle, civilizacija se sva nekako vrti oko "riječi" još od prve stranice Knjige Postanka ("i reče Bog") i evo od prve stranice Ivanova Evanđelja ("Riječ...sve postade po njoj", Iv 1, 3). Mi možemo i krivo, lažno govoriti, rječju krivotvoriti i krivozboriti, varati svijet oko sebe, pa i sebe same, ali ne možemo prevariti Istinu, Boga. Budimo istovremeno ljudi riječi i Riječi koja je Put, Istina i Život. Pazimo na svaku izgovorenu (i napisanu) i življenu riječ i Boga Riječ kojem kao kršćani pripadamo (đakon Livio) .