Uz spomendan svetog Ivana Pavla II., pape rimskoga (22. 10.)

Papa Ivan Pavao II. se nije ograničio da nastavi ići ekumenskim putem Ivana XXIII. i Pavla VI., nego je ekumenizmu dao nov, temeljni i radikalni poticaj. Već godinu dana poslije izbora pošao je u Carigrad i tamo se susreo s patrijarhom Dimitriosom i tako je ekumenizam usmjerio prema Istočnim crkvama, što je značajno za prvoga slavenskog Papu, istaknuo je kardinal Kasper. Od tada nalazimo u njegovim govorima elemente koji će postati karakteristični za njegov pontifikat, a to je isticanje kako Crkva, nakon jedinstva u prvom tisućljeću i razdora u drugom, mora u trećem tisućljeću ponovno naučiti disati s oba plućna krila. To je istaknuto i prigodom pohoda Rimu Patrijarha Dimitriosa 1987., i njegovog nasljednika Bartholomaiosa I. 1995. Kardinal je još spomenuo susrete i kristološke izjave s Koptskom, Sirskopravoslavnom i Armenskom apostolskom crkvom. U prigodi prvog pohoda Njemačkoj u studenome 1980., Ivan Pavao II. našao se u zemlji koja je kolijevka pokreta reformacije. U tijeku povijesnog susreta u Meinzu s vođama protestantske Crkve, odlučeno je da se ustanovi Mješovito povjerenstvo zaduženo za proučavanje doktrinarnih ekskomunikacija, izrečenih u XVI. stoljeću, među tim dvjema zajednicama. Plod rada toga Mješovitog povjerenstva je “Zajednička izjava o nauku o opravdanju” iz 1999. godine, koju je Papa odlučno podržao. Pohod Engleskoj 1982. godine, kad se Papa susreo s vođama Anglikanske crkve i Skandinaviji 1989., povijesni su događaji s pozitivnim odjekom, kazao je kardinal Kasper.

Bili su to prvi pohodi Svetog Oca državama s većinskim nekatoličkim stanovništvom. U tijeku susreta sa šezdeset tri ekumenska povjerenstva Biskupskih konferencija 1985. godine papa Ivan Pavao II. nazvao je ekumenski pokret nepovratnim. Vrhunac ekumenskog programa Ivana Pavla II. svakako je enciklika “Ut unum sint” iz 1995. godine. To je prva ekumenska enciklika jednog pape i istodobno vrlo osobni dokument. Njime je ekumenski odabir postao pitanje pravovjerja, a ne nekih liberalnih strujanja, upozorio je kardinal Kasper. Budući da nastojanje oko vidljivog jedinstva Crkve odgovara Božjem spasenjskom nacrtu i ukorijenjeno je u vjeri u Isusa Krista našeg Spasitelja, ono nije neki dodatak nego bit poslanja crkve. Ekumenizam ne može biti zamijenjen nekom vrstom crkvene diplomacije. Duhovni je ekumenizam duša ekumenskog hoda, rekao je u više navrata Sveti Otac. On je izabrao dijalog istine, otvoren je promjenama i raznolikosti povijesnih oblika što mu je omogućilo da drugim kršćanima uputi poziv koji mnogi smatraju revolucionarnim. To je poziv na zajedničko razmišljanje o obliku koji bi ubuduće moglo poprimiti Petrovo služenje i poslanje. Taj je proces tek počeo. Nitko, pa ni sam Sveti Otac, ne može očekivati brze rezultate na tom putu. No, činjenica je da je Rim pod tim pontifikatom postao zajednički oslonac ekumenskog pokreta, rekao je kardinal Kasper i na kraju spomenuo Papine pohode Rumunjskoj, Grčkoj, Siriji, Armeniji i Bugarskoj, koji su imali ekumenska obilježja kao i nedavni susret s anglikanskim canterburyjskim nadbiskupom Rowanom Williamsom.

Predsjednik Papinskog vijeća za promicanje jedinstva kršćana kardinal Walter Kasper, u razgovoru za Radio Vatikan, 2003. (www.ika.hr)