Vladika Milan Lach, SI, peti je grkokatolički biskup Rutenske eparhije Parma, koja se prostire preko više srednjeameričkih država SAD-a. Kada je ustoličen za biskupa 30. lipnja u svojoj stolnoj crkvi u Ohiju, sa svojih 44 ljeta, ovaj je isusovac (po narodnosti Rusin iz Slovačke) postao je najmlađi katolički biskup na čelu jedne teritorijalne dijeceze u Sjevernoj Americi. Rođen 1973. u tadašnjoj Čehoslovačkoj, biskup Lach je rukopoložen za svećenika 2001. Prije nego što ga je papa Franjo poslao u SAD da zamijeni umirovljenog biskupa Johna Kudricka, služio je kao pomoćni biskup za grkokatolike u Prešovu u Slovačkoj. Eparhija Parma ima oko 8000 vjernika, raspršenih na velikom području srednjeg zapada SAD-a, pa su neke župe teritorijalne veličine nekih rimokatoličkih biskupija.

Razgovor s vladikom Milanom Lachom e –mailom vodio Sean Salai, DI. 4. 9. 2018., The Jesuit Review America

Koju viziju ili poruku pape Franje se nadate prenijeti grkokatolicima Vaše eparhije?

Vizija ili poruka je spasenje njihovih duša za Carstvo Nebesko.

Kako vidite svoju ulogu kao europski biskup koji skuži u SAD?

Kao biskup moram prvenstveno biti učenik Isusa Krista. Ovo je jednako važno u SAD-u kao i u Slovačkoj.

Kao isusovac, radili ste s katolicima i rimsdkog i bizantskog obreda. Što vas ta pozadina uči o biskupskoj službi u zemlji gdje rimokatolici brojem daleko premašuju grkokatolike?

Uči me da smo braća i da moramo pomagati jedni drugima  i poštivati jedni druge. Cilj nam je posve isti.

Budući da većina rimokatolika u SAD pripadaju rimskom obredu, mnogi ni ne znaju za katolike bizantskog obreda koji su u jedinstvu s Rimom. Vaše župe i obredi nalikuju pravoslavnima, pa mnogi rimokatolici ne znaju da ono “katolička“ na natpisima znači da mogu primati sakramente od Vaših svećenika. Kako nekom objasniti bizantski obred?

Mi smo katolici koji imamo zajedničku baštinu  s našom braćom pravoslavnim kršćanima, ali smo u jedinstvu sa Svetim Ocem u Rimu.

Koliko ignacijanska (isusovačka) duhovnost utječe na vršenje Vaše svećeničke i biskupske službe?

Jako puno. Ja se još uvijek osjećam kao isusovac. I vrlo sam zahvalan za sve što sam dobio od Družbe Isusove. Želim svim isusovcima poručiti: Hvala braćo!

Kad Vas je papa Franjo imenovao biskupom Parme, s Vaših 44 godina života, postali ste najmlađim katoličkim biskupom u Sjevernoj Americi na čelu jedne dijeceze. Kao relativno mladi svećenik, na što se oslanjate u vršenju te odgovornosti?

Pa, kao i svaki svećenik i biskup, oslanjam se na Isusa Krista, moga Spasitelja i Gospoda. On je sa mnom.

Godine 2014. papa Franjo je skinuo zabranu za oženjene istočno-katoličke svećenike u SAD-u, ali većinu Vašega prezbiterija u Eparhiji Parma još uvijek čine celibatarni svećenici. Kako u budućnosti mislite uravnotežiti ulogu oženjenih i neoženjenih svećenika u Eparhiji Parma?

Svako svećeničko zvanje, celibatarno ili ono oženjenih svećenika, je vrijedno. I trebamo ga vrednosvati i cijeniti. Mortamo slijediti svoj poziv od Boga.

Što svećeništvo Vama osobno znači svećeništvo?

Služenje drugima.

Koje su vam nade za budućnost?

Isus Krist, raspeti i uskrsli.

Što želite da narod Parme ponese od Vaše biskupske službe među njima?

Želim da izgrade odnos s Isusom Kristom. Ja sam nevažan.

Kad biste mogli sada jednu stvar reći papi Franji, što bi to bilo?

Molim za Vas i Vašu službu.

Koja Vam je najdraža svetopisamska riječ?

Luka 1, 37: “Jer Bogu ništa nije nemoguće.”

(prijevod: Livio Marijan)