Ispis

26. rujna

Bio je sin ribara Zebedeja i Salome. Pozvan od Isusa, on ostavi svoga oca i zajedno s bratom Jakov-om pođe za Kristom. Sa sv. Petrom i bratom Jakovom bio je svjedok uskrsnuća Jairove kćeri i Kristova preobraženja na gori. Na Posljednjoj večeri stavio je glavu na prsa Isusova. On je jedini od apostola slijedio Krista do Golgote i s križa čuo riječi: Evo ti majke! Otada se Ivan brinuo za Isusovu majku Mariju sve do njene smrti i uznesenja. Zajedno s učenikom Prohorom propovijedao je evanđelje u Efezu, u Maloj Aziji. Pogani, ozlojeđeni zbog prijelaza mnogih njihovih sugrađana na kršćanstvo, uhvate ga i pošalju u Rim pred cara Domecijana. Kako mu ni otrov koji je morao popiti ni drugo ništa ne naškodi, car se uplaši i pošalje ga u izgnanstvo na otok Patmos. Tu je on napisao svoje Evanđelje i Knjigu otkrivenja. U vrijeme cara Nerve Ivan je ponovno stekao slobodu i vratio se u Efez. Doživio je preko sto godina i jedini je od apostola koji nije umro mučeničkom smrću.

TROPAR, glas 2.: Apostole ljubljeni Krista Boga, pohitaj na pomoć narodu koji je bez zaštite. Onaj koji ti je je dozvolio nasloniti se na svoja prsa, uslišat će tvoj zagovor: Njega moli, Bogoslove, da rastjera gustu maglu poganstva; izmoli nam mir i veliku milost.

KONDAK, glas 2.: Tko može izreći veličinu djela tvojih, djevičanski učeniče! Ti kao bogoslov i miljenik Kristov čudesa tvoriš i daruješ ozdravljenja. Budi zagovornik duša naših.