"Što si pripravio, čije će biti?" (Ikona: Isus i bogati mladić)

Evanđelje po Luki, zač. 66. (12, 16-21)

Reče Gospod ovu prispodobu: "Nekomu bogatu čovjeku obilno urodi zemlja pa u sebi razmišljaše: 'Što da učinim? Nemam gdje skupiti svoju ljetinu.' I reče: 'Evo što ću učiniti! Srušit ću svoje žitnice i podignuti veće pa ću ondje zgrnuti sve žito i dobra svoja. Tada ću reći duši svojoj: dušo, evo imaš u zalihi mnogo dobara za godine mnoge. Počivaj, jedi, pij, uživaj!' Ali Bog mu reče: 'Bezumniče! Već noćas duša će se tvoja zaiskati od tebe! A što si pripravio, čije će biti?' Tako biva s onim koji sebi zgrće blago, a ne bogati se u Bogu."

KONDAK: Uskrsnuo si kao Bog iz groba u slavi. I svijet si uskrisio sa sobom. Ljudski rod Te kao Boga slavi i smrt iščeznu. Adam pak klikće, Vladaru! Eva, oslobođena sada od okova, raduje se kličući: Ti si, Kriste, onaj koji daješ svima uskrsnuće!

Uz nedjeljno evanđelje: Priča o nesretnom kalifu

Ležaše neki kalif na svilenim jastucima, smrtno bolestan. Liječnici iz cijele države stajahu oko njega, složni da mu samo jedno može donijeti ozdravljenje : košulja sretnog čovjeka koja bi se stavila kalifu pod glavu. Razletješe se sluge i u svakom gradu, svakom selu i svakoj kolibi stanu tržiti sretnog čovjeka. Ali, svi koje pitahu o sreći imali su samo brige i nevolje. Kad su već mislili odustati, naiđu na nekog pastira koji je čuvao svoje ovce, smijući se i pjevajući. "Jesi li ti sretan čovjek?" - upitaju ga. "Ne znam nikoga tko bi bio sretniji od mene" - odgovori on. "Daj nam onda svoju košulju" - zatraže sluge."Ali, ja nemam košulju." Takva vijest, da jedini sretan čovjek kojeg su njegove sluge našle nema niti košulju na sebi, dade kalifu povod za razmišljanje. Tri dana i tri noći nikoga nije k sebi puštao. Četvrtoga dana naloži da se svi njegovi svileni jastuci, drago kamenje i ostalo blago - razdijeli narodu. I od tada bi ponovno zdrav. I sretan. (narodna priča)

Sveti Platon i Roman, mučenici (18. 11.)

Platon se rodio u Ankari, u Galaciji. Bio je gorljiv kršćanin pozivajući pogane da se obrate pravome Bogu. Zbog toga je zatvoren i na razne načine mučen te oko 266. godine pogubljen mačem. Roman je bio đakon Crkve u Cezareji. Dok je revno propovijedao evanđelje u Antiohiji, uhvatiše ga i 303. godine u tamnici zadaviše.

KONDAK, glas 3.: Vaš sveti spomen veseli sav svijet i poziva vjerne k vašem časnom hramu gdje zajedno okupljeni sada s radošću svjetlim pjesmama pjevamo: Platone i Romane, izbavite od neprijateljskoh napada grad vaš, sveti!