BOŽIĆNI POST: Od 14. studenoga do uključivši 24. prosinca (Badnjak), prema Tipiku (crkvenom pravilu) traje Božićni post. Post nalaže odricanje od mesa, mliječnih i životinjskih proizvoda (mlijeko, sir, jaja).  Ulje i vino su dozvoljeni svakog dana, osim srijede i petka. Subotom i nedjeljom dozvoljeno je jesti ribu, kao i na svetkovinu Uvoda presvete Bogorodice u Hram (21. studenoga), bez obzira u koji dan padne. Uz odricanjem od hrane, najvažnije osobine posnog vremena jesu odricanje od grijeha, molitva, milostinja, ispovijed i pričest.

BOŽIĆNI POST USRED “ADVENTSKOG KONZUMIZMA”

Mnogi ovih dana govore kako im je dosta ovog adventsko-božićnog ludila i konzumizma, kako žele Božić i ovo vrijeme iščekivanja proživjeti dublje, duhovnije i kvalitetnije. I pitaju kako se u istočnom obredu ovo vrijeme proživljava. Kršćanske Crkve bizantskog i svih drugih istočnih obreda (armenskog, koptskog, sirijskog…) od 15. studenoga do blagdana Rođenja Gospodnjega drže božićni post. To bi bio jedan vid istočno-kršćanskog “došašća”. Božićni post je vrijeme od 40 dana prije velikog blagdana Rođenja Gospodnjega, a podsjeća nas na nužnost jedinstva svega stvorenoga što sama narav Carstva nebeskoga traži. Utjelovljenje sjedinjuje Stvoritelja sa stvorenjima u osobi Isusa Krista i ukazuje na “dobro” (pozitivu) svega stvorenja i međuovisnost i povezanost čitavoga kozmosa: materijalnoga, duševnoga i duhovnoga. Post je vrijeme pojačanoga napora oko ljubavi prema Bogu i bližnjemu što se iskazuje u konkretnom bogoštovanju, molitvi, postu i djelima čovjekoljublja (grč. “philantropia”). Upravo u ovome posljednjem na najbolji način postajemo ikona ili odraz Presvete Trojice i Isusa Krista jer je On “par excellence” Čovjekoljubac (“Philantropos”). Post je ravnoteža duha, duše i tijela, unutarnjega i vanjskoga, osobnoga i zajedničkoga. Ne možemo imati pošteni molitveni život i lijepo bogoslužje, a istovremeno živjeti tako što tlačimo druge, ne marimo za brata čovjeka, robujemo strastima tijela, mentalitetu i putovima svijeta, lošim svagdanjim navikama. Osjećajući barem malo glad svakoga dana, postajem svjestan da samoga sebe ne mogu dovesti do punine života, da sam ovisan, da sam prolazan i da “ovdje nemam trajnoga grada” (sv. Pavao). Da sam na putovanju. Želja i potreba za hranom postaje znakom moje želje i potrebe za onim najbitnijim – za Bogom, vječnim smislom. Kanoni Crkve normiraju post, a svatko je slobodan prema svojoj savjesti ili blagoslovu duhovnoga oca sebi izabrati i ostvariti koliko i kako može. Premda kanoni određuju tradicionalni oblik strogog posta, bolje je sebi uzeti manje pravilo, ali ga se držati do kraja. Prema kanonima Crkve u vrijeme posta je zabranjeno sve mesno, masno i mliječno u sve dane. Srijedom i petkom, a također od 13. do 24. (Badnjak) dodatno zabranjena riba, ulje i vino (izuzev subote i nedjelje). Post je ne samo disciplina Crkve za sve njezine članove, već i dobar poticaj svima  da u vrijeme pritiska potrošačkog adventa ostanemo fokusirani na ono bitno, na smisao Božića i svoj duhovni rast.