"Što si pripravio, čije će biti?" (Ikona: Isus i bogati mladić)

Evanđelje po Luki, zač. 66. (12, 16-21)

Reče Gospod ovu prispodobu: "Nekomu bogatu čovjeku obilno urodi zemlja pa u sebi razmišljaše: 'Što da učinim? Nemam gdje skupiti svoju ljetinu.' I reče: 'Evo što ću učiniti! Srušit ću svoje žitnice i podignuti veće pa ću ondje zgrnuti sve žito i dobra svoja. Tada ću reći duši svojoj: dušo, evo imaš u zalihi mnogo dobara za godine mnoge. Počivaj, jedi, pij, uživaj!' Ali Bog mu reče: 'Bezumniče! Već noćas duša će se tvoja zaiskati od tebe! A što si pripravio, čije će biti?' Tako biva s onim koji sebi zgrće blago, a ne bogati se u Bogu."

KONDAK: Uskrsnuo si kao Bog iz groba u slavi. I svijet si uskrisio sa sobom. Ljudski rod Te kao Boga slavi i smrt iščeznu. Adam pak klikće, Vladaru! Eva, oslobođena sada od okova, raduje se kličući: Ti si, Kriste, onaj koji daješ svima uskrsnuće!

Uz nedjeljno evanđelje: Priča o nesretnom kalifu

Ležaše neki kalif na svilenim jastucima, smrtno bolestan. Liječnici iz cijele države stajahu oko njega, složni da mu samo jedno može donijeti ozdravljenje : košulja sretnog čovjeka koja bi se stavila kalifu pod glavu. Razletješe se sluge i u svakom gradu, svakom selu i svakoj kolibi stanu tržiti sretnog čovjeka. Ali, svi koje pitahu o sreći imali su samo brige i nevolje. Kad su već mislili odustati, naiđu na nekog pastira koji je čuvao svoje ovce, smijući se i pjevajući. "Jesi li ti sretan čovjek?" - upitaju ga. "Ne znam nikoga tko bi bio sretniji od mene" - odgovori on. "Daj nam onda svoju košulju" - zatraže sluge."Ali, ja nemam košulju." Takva vijest, da jedini sretan čovjek kojeg su njegove sluge našle nema niti košulju na sebi, dade kalifu povod za razmišljanje. Tri dana i tri noći nikoga nije k sebi puštao. Četvrtoga dana naloži da se svi njegovi svileni jastuci, drago kamenje i ostalo blago - razdijeli narodu. I od tada bi ponovno zdrav. I sretan. (narodna priča)

Sveti Platon i Roman, mučenici (18. 11.)

Platon se rodio u Ankari, u Galaciji. Bio je gorljiv kršćanin pozivajući pogane da se obrate pravome Bogu. Zbog toga je zatvoren i na razne načine mučen te oko 266. godine pogubljen mačem. Roman je bio đakon Crkve u Cezareji. Dok je revno propovijedao evanđelje u Antiohiji, uhvatiše ga i 303. godine u tamnici zadaviše.

KONDAK, glas 3.: Vaš sveti spomen veseli sav svijet i poziva vjerne k vašem časnom hramu gdje zajedno okupljeni sada s radošću svjetlim pjesmama pjevamo: Platone i Romane, izbavite od neprijateljskoh napada grad vaš, sveti!


 

16. studenoga, blagdan

Rodio se u Kafarnaumu oko 5. godine poslije Krista. Otac mu bijaše Alfej. Matej je po zanimanju bio carinik. Nazvan je i Levi. U Evanđelju o njegovom pozivu čitamo: Ugleda Isus čovjeka zvanog Matej gdje sjedi u carinarnici i kaže mu: 'Pođi za mnom!' On usta i pođe za njim (Mt 9, 9). Drži se da je od 42. godine propovijedao u Etiopiji. Prema predaji on je oko 60. godine napisao evanđelje na aramejskom jeziku, no taj se izvornik izgubio. Sačuvano je njegovo evanđelje na grčkom jeziku koje je neki judeokršćanin jeruzalemske tradicije oko 75. godine u Palestini ili u Siriji preveo na grčki za obraćene Židove. U ikonografiji se prikazuje u liku krilata čovjeka ili s knjigom i perom u ruci.

TROPAR, glas 3.: Dragovoljno si se uputio s carine k Vladaru Kristu koji se na zemlji pojavio na dobro ljudima; Njega slijedeći, postao si odabranim apostolom i velikim blagovjesnikom evanđelja cijelome svijetu. Zbog toga štujemo častan tvoj spomen, blagovjesniče Mateju; moli milostivoga Boga da dade oproštenje grijeha našim dušama.

KONDAK, glas 4.: Stresavši sa sebe jaram carske službe, podvrgao si se jarmu pravde i postao si osobitim kupcem koji stječe bogatstvo - mudrost s visine, od kojega si naviještao riječ istine i pridizao klonule duše, predočivši im čas suda.


 

MONAŠKA SINTEZA STVARA NOVI OBRED

Razvoj monaškog obreda: Priča o dva grada

U Studitskim manastirima se nakon ikonoborstva pokrenula izuzetna liturgijska kreativnost. Osim što su nastale promjene u načinu moljenja psaltira (katizme su zamijenile antifone, prema palestinskoj tradicji), došlo je i do stvaranja nove liturgijske poezije te njezinog umetanja u časoslov. Pobjeda nad ikonoborcima je dovela studitske monahe u bolji položaj u odnosu na obično svećenstvo. Manastiri su postali bogatiji, imali su veću autonomiju i bili su brojniji naročito u gradskim sredinama. Uz to, monasi u velikim gradskim manastirima nemaju posla oko zemlje i uzdržavanja kao nekoć, te se sve više intelektualiziraju.

Studitska liturgijska reforma u bizantskom obredu može se nazvati "pričom o dva grada": Carigrada i Jeruzalema, a kasnije, kako ćemo vidjeti i "pričom o dvije monaške pustinje", Palestine i Svete Gore Athosa. Studiti jednostavno uzimaju palestinske monaške odn. jeruzalemske tradicije, koje dobivaju preko manastira sv. Sabe i njegovih monaha koji dolaze u Carigrad, i onda te tradicije uklapaju u carigradski model, odn. “bizantiniziraju” ih. Od prve polovice 7. stoljeća postoji snažan uzajamni utjecaj Carigrada i Jeruzalema. Nakon ikonoborstva Velika je Crkva carigradska izašla kao pobjednik posjedujući još veću snagu i jedinstvo, a pred kraj tisućljeća Carigrad je počeo liturgijski dominirati i na periferiji, pa i u Palestini i Jeruzalemu. Carigrad je sada uzor starim patrijarhatima Aleksandrije, Antiohije i Jeruzalema.

BOŽIĆNI POST: Od 14. studenoga do uključivši 24. prosinca (Badnjak), prema Tipiku (crkvenom pravilu) traje Božićni post. Post nalaže odricanje od mesa, mliječnih i životinjskih proizvoda (mlijeko, sir, jaja).  Ulje i vino su dozvoljeni svakog dana, osim srijede i petka. Subotom i nedjeljom dozvoljeno je jesti ribu, kao i na svetkovinu Uvoda presvete Bogorodice u Hram (21. studenoga), bez obzira u koji dan padne. Uz odricanjem od hrane, najvažnije osobine posnog vremena jesu odricanje od grijeha, molitva, milostinja, ispovijed i pričest.

BOŽIĆNI POST USRED “ADVENTSKOG KONZUMIZMA”

Mnogi ovih dana govore kako im je dosta ovog adventsko-božićnog ludila i konzumizma, kako žele Božić i ovo vrijeme iščekivanja proživjeti dublje, duhovnije i kvalitetnije. I pitaju kako se u istočnom obredu ovo vrijeme proživljava. Kršćanske Crkve bizantskog i svih drugih istočnih obreda (armenskog, koptskog, sirijskog…) od 15. studenoga do blagdana Rođenja Gospodnjega drže božićni post. To bi bio jedan vid istočno-kršćanskog “došašća”. Božićni post je vrijeme od 40 dana prije velikog blagdana Rođenja Gospodnjega, a podsjeća nas na nužnost jedinstva svega stvorenoga što sama narav Carstva nebeskoga traži. Utjelovljenje sjedinjuje Stvoritelja sa stvorenjima u osobi Isusa Krista i ukazuje na “dobro” (pozitivu) svega stvorenja i međuovisnost i povezanost čitavoga kozmosa: materijalnoga, duševnoga i duhovnoga. Post je vrijeme pojačanoga napora oko ljubavi prema Bogu i bližnjemu što se iskazuje u konkretnom bogoštovanju, molitvi, postu i djelima čovjekoljublja (grč. “philantropia”). Upravo u ovome posljednjem na najbolji način postajemo ikona ili odraz Presvete Trojice i Isusa Krista jer je On “par excellence” Čovjekoljubac (“Philantropos”). Post je ravnoteža duha, duše i tijela, unutarnjega i vanjskoga, osobnoga i zajedničkoga. Ne možemo imati pošteni molitveni život i lijepo bogoslužje, a istovremeno živjeti tako što tlačimo druge, ne marimo za brata čovjeka, robujemo strastima tijela, mentalitetu i putovima svijeta, lošim svagdanjim navikama. Osjećajući barem malo glad svakoga dana, postajem svjestan da samoga sebe ne mogu dovesti do punine života, da sam ovisan, da sam prolazan i da “ovdje nemam trajnoga grada” (sv. Pavao). Da sam na putovanju. Želja i potreba za hranom postaje znakom moje želje i potrebe za onim najbitnijim – za Bogom, vječnim smislom. Kanoni Crkve normiraju post, a svatko je slobodan prema svojoj savjesti ili blagoslovu duhovnoga oca sebi izabrati i ostvariti koliko i kako može. Premda kanoni određuju tradicionalni oblik strogog posta, bolje je sebi uzeti manje pravilo, ali ga se držati do kraja. Prema kanonima Crkve u vrijeme posta je zabranjeno sve mesno, masno i mliječno u sve dane. Srijedom i petkom, a također od 13. do 24. (Badnjak) dodatno zabranjena riba, ulje i vino (izuzev subote i nedjelje). Post je ne samo disciplina Crkve za sve njezine članove, već i dobar poticaj svima  da u vrijeme pritiska potrošačkog adventa ostanemo fokusirani na ono bitno, na smisao Božića i svoj duhovni rast.


 

13. studenoga

TROPAR, glas 8.: Poput ognja zasjala je dobrota tvojih usta i obasjala je svemir. Svijetu steče ne od srebra blago, i nama pokaže poniznosti visinu. A ti, učeći svojim riječima, oče Ivane Zlatousti, moli Riječ, Krista Boga, da spasi naše duše.

KONDAK, glas 6.: Primio si s neba božansku milost, a svojim ustima sve poučavaš klanjati se u Trojstvu jednome Bogu. Tebe, uvijek blaženi i sveti Ivane Zlatousti, dostojno slavimo, jer ti si učitelj koji objavljuješ božanske stvari.


 

U povodu obilježavanja 85. obljetnice Holodomora – genocida nad ukrajinskim narodom u Ukrajini 1932./33. godine, u subotu 10. studenoga održana je u Slavonskom Brodu vjersko-kulturna manifestacija u organizaciji Ukrajinske zajednice Republike Hrvatske i Ukrajinskog kulturno-prosvjetnog društva (UKPD) „Ukrajina“.
ČLANAK: https://ika.hkm.hr/novosti/85-obljetnica-holodomora/


 

Rodio se oko godine 1580. u pravoslavnoj obitelji Kuncevyč, u Ukrajini. Na krštenju je dobio ime Ivan. U 20. godini života slobodno je prešao u Grkokatoličku Crkvu i stupio u bazilijanski manastir Svete Trojice u Vilni, u Ukrajini. Kasnije će on postati i poglavar toga manastira, a zatim nadbiskup u Polocku, u Bjelorusiji. Na današnji dan godine 1623. dvanaestorica pravoslavnih fanatika sabljama i puškama upali su u Jozafatovo boravište u Vitebsku i ubili ovoga pastira i borca za jedinstvo Kristove Crkve. Golo tijelo bacili su u rijeku Dunu. Papa Pio IX. proglasio ga je godine 1867. svetim. Njegove moći počivaju u bazilici sv. Petra u Rimu.

TROPAR, glas 4.: Pokazao si se sjajnim svjetionikom, svećeniče mučeniče Jozafate! Kao dobar pastir položio si svoj život za ovce. Ubijen d pobornika razdora, ušao si u Svetište nad Svetištima, i nastanio si se s anđelima. Stoga te molimo, o mučeniče: moli Krista, glavara pastira, da nas pribroji ovcama o desnici svojoj i da spasi duše naše.


 

Sveti Teodor Studita

"Idi pa i ti čini tako!"

Priča o dobrom Samaritancu (Luka 10, 29-37)

U ono vrijeme pristupi Isusu neki učitelj Zakona u namjeri da ga skuša: "A tko je moj bližnji?" Isus prihvati i reče: "Čovjek neki silazio iz Jeruzalema u Jerihon. Upao među razbojnike koji ga svukoše i izraniše pa odoše ostavivši ga polumrtva. Slučajno je onim putem silazio neki svećenik, vidje ga i zaobiđe. A tako i levit: prolazeći onuda, vidje ga i zaobiđe. Neki Samarijanac putujući dođe do njega, vidje ga, sažali se pa mu pristupi i povije rane zalivši ih uljem i vinom. Zatim ga posadi na svoje živinče, odvede ga u gostinjac i pobrinu se za nj. "Što ti se čini, koji je od ove trojice bio bližnji onomu koji je upao među razbojnike?" On odgovori: "Onaj koji mu iskaza milosrđe." Nato mu reče Isus: "Idi pa i ti čini tako!" 

TROPAR: S visina si sišao, Milosrdni, da nas oslobodiš od muka, prihvativši trodnevni ukop, Živote i uskrsnuće naše, Gospode, slava Tebi.

KONDAK: Uskrsnuvši iz groba, uzdigao si mrtve i uskrisio si Adama. Radi uskrsnuća Tvojega Eva klikće od radosti. I svijet s kraja na kraj svečano slavi uskrsnuće Tvoje, Mnogomilostivi.

IPAKOJ: Žene mironosice došle su na grob, tražeći besmrtnoga Vladara među mrtvima. Primivši radosnu vjest od anđela navijestiše apostolima da uskrsnu Krist Bog darujući svijetu veliku milost.


 

SUBOTA, 10. studenoga 2018., u 10:30 sati, Konkatedrala sv. Ćirila i Metoda, Zagreb


 

U nedjelju, 04. 11. 2018. godine, u crkvi Uzvišenja svetog Križa u Slavonskom Brodu, kao i svake nedjelje održana je sveta liturgija u običajnom terminu sa početkom u 9 sati. Posebno je bilo to što je bilo puno više vjernika, a gost koji je služio liturgiju sa domaćim župnikom o. Aleksandrom Hmiljom bio je novozaređeni svećenik Žumberačkog vikarijata Križevačke eparhije o. Zoran Vladušić. Ova liturgija je bila posebna i po tome što je prvi puta Evanđelje čitano iz nove bogato ukrašene knjige koju su darovali Župi Uzvišenja svetog Križa u Slavonskom Brodu supružnici Dumeč, Eugen i Katarina r. Kava. Ovaj hvale vrijedan događaj je primjer i drugima da svojim darom mogu poboljšati i uljepšati inventar svoje župe a da će ih Svevišnji višestruko nagraditi.