PRENOSIMO: IKA, Zagreb

Oče Milane, možete li objasniti službu koju Vam je povjerio Sveti Otac – apostolski administrator? Koje ovlasti imate? I po čemu se ta služba razlikuje od službe biskupa, odnosno vladike?

Služba apostolskog administratora je zapravo služba ordinarija, odnosno onoga koji upravlja biskupijom, makar on bio i svećenik. Ja nisam imenovan za biskupa, ali sam imenovan od Svete Stolice za upravitelja Križevačke eparhije, odnosno biskupije. Apostolski upravitelj ima ovlasti, dužnosti i obaveze kao i biskup, ali po svom sakramentalnom činu on nije biskup, on je svećenik.

Hoćete li biti član Hrvatske biskupske konferencije?

Da, bit ću član Hrvatske biskupske konferencije.

Križevačka eparhija/biskupija pripada Katoličkoj Crkvi i pod upravom je Svete Stolice, samo se razlikuje u obredu od rimokatolika. Imate bizantsko-slavenski obred, ali i neke druge vlastitosti, poput oženjenih službenika Crkve. No, služba uprave, a onda i biskupska služba povjerava se neoženjenim svećenicima. Zašto?

U starijim vremenima bila je praksa da biskupsku službu obnašaju isključivo monasi. Međutim, u današnje vrijeme se ide za tim da se biraju neoženjeni, odnosno kler u celibatu. To je tradicija. Nekada, u prvim kršćanskim vremenima bilo je drugačije. Tradicija je na raznim mjestima bila drugačija. No, već dugi niz stoljeća, u Istočnoj Crkvi je tradicija da kler, đakoni i svećenici mogu biti oženjeni ljudi, a biskupska služba se podjeljuje monasima ili svećenicima u celibatu.

Koje područje obuhvaća Vaša biskupija? Koliko ima vjernika i svećenika? I koliko je zahtjevna duhovna i pastoralna skrb?

Križevačka eparhija obuhvaća tri države. Najveći broj vjernika imamo u Republici Hrvatskoj. Dvije župe i pastoralni centar imamo u Sloveniji. Nekoliko župa, odnosno Vikarijat imamo u Bosni i Hercegovini. Naše sjedište i katedrala je u Križevcima. Administrativno sjedište ordinarijata i kurija je u Zagrebu. Imamo Grkokatoličko sjemenište na Gornjem gradu u Zagrebu koje je naša stoljetna institucija za odgoj klera. Naša eparhija ima više od 20 tisuća vjernika, tridesetak župa i isto toliko svećenika.

Kroz moje dosadašnje svećničko iskustvo, mogu reći da je pastoralna briga prilično zahtjevna zbog raštrkanosti vjernika diljem gradova i sela. Od Dalmacije, Slavonije, Žumberka, BiH, Slovenije…. S druge strane, imamo različite nacionalne skupine: grkokatolike Hrvate, Rusine, Ukrajince i dr. Velika je to mješavina tradicije i kulture, i velika je mudrost sa svim tim ljudima imati zajednički jezik i držati ih sve zajedno u jednoj zajednici. Taj pastoralni rad je dosta zahtjevan i treba imati dobro iskustvo i shvaćati mentalitet i duh svake pojedine zajednice.

Mlad ste svećenik prepoznat po pastoralnoj zauzetosti i u Jastrebarskom gdje ste do sada bili župnik, ali i u Dalmaciji gdje Vam je stalo stvoriti pastoralni centar za grkokatolike. Koliko ste uspjeli ostvariti na terenu konkretnih ideja i jačati povezanost grkokatolika u Hrvatskoj?

Ja se u toj Njivi Gospodnjoj trudim već više od 15 godina. To je često mukotrpan trud i puno više dajete nego što dobijete. Ali kad se ostvari određeni uspjeh onda je zadovoljstvo neizmjerno. Međutim, osobno smatram da će se naši uspjesi računati u vječnosti gdje ćemo vidjeti koliko smo ljudi uspjeli oduševiti za Krista. I to je ono najvažnije.

 

Jednom prigodom gostujući na HKR-u govorili ste o želji da osnujete muški manastir u Hrvatskoj. Koliko je blizu ostvarenje te želje? I ima li kandidata za svećeništvo i redovništvo među grkokatolicima?

Kandidata ima i postoje ljudi koji imaju želju. S obzirom na nove okolnosti, vjerojatno ćemo imati i više mogućnosti za takav nadasve vrijedan i plemenit pothvat. Iskreno se nadam da ćemo s Božjom pomoću ipak, sad u novim okolnostima, nešto od toga uspjeti.

Poznata nam je Vaša ljubav prema pjevanju, imate i iskustvo zborovođe. Imate li neku posebnost u duhovnosti koja Vas obilježava – pobožnost, uzor, granu duhovnosti?

Jako volim monašku duhovnost koju propovijedaju i koju primjerom pokazuju sveti oci Bazilije Veliki i Teodor Studit u svojim monaškim pravilima. Uvijek sam se nadahnjivao monasima i manastirima naših Istočnih Katoličkih Crkava u Ukrajini i drugim zemljama gdje sam imao priliku živjeti, osjetiti taj tempo i način života i doživjeti taj duh koji se živi u monaškim zajednicama. Nažalost, zbog pastoralnih razloga nisam uspio biti stalni član niti jednog od tih manastira jer sam bio vezan obavezama u našoj eparhiji, ali sam uvijek sudjelovao u duhovnom životu tih zajednica i dolazio ili kao gost ili kao prijatelj. Uvijek sam bio oduševljen tim monaškim načinom života, to mi je bila posebna radost i veselje. S druge strane, volim raditi i na pastoralnom polju s ljudima. Zajedništvo s vjernicima, s običnim jednostavnim ljudima me jako veseli. Osim što su mi sveti oci i monasi uzor, uzor su mi pastoralci kao što je bio sveti Ivan Pavao II. i sveta Majka Terezija i mnogi drugi primjeri lijepog i kvalitetnog pastoralnog rada s ljudima.

Možete li najaviti kada ćete biti uvedeni u službu? I kako taj obred izgleda, budući da baštinite tradiciju u kojoj ima puno elemenata istočne kršćanske baštine – od pjevanja do vanjskih gesta?

Moje uvođenje u službu bi trebalo biti 13. travnja. Kod nas grkokatolika je taj dan Lazarova subota. To je dan prije Cvjetnice i to je blagdan koji radosno proslavljamo. Na taj blagdan prekida se korizmeno velikoposno tugovanje, oblače se svijetle bijele svećeničke rize i slavi se veoma svečano. Toga dana ćemo se okupiti u križevačkoj katedrali gdje ću stupiti u svoju službu. Kako će izgledati obred preuzimanja službe još ne znam jer neće biti biskupskoga ređenja nego će biti samo preuzimanje službe ordinarija. O tome ćemo izvijestiti javnost kada budemo znali više detalja (IKA. HR)